Naime, poznata je činjenica kako je Split grad bogate kulturne, sportske i tradicijske baštine, a mi smo tu da to dodatno i naglasimo. Riva, Zapadna obala, Prokurative, Marjan, Hajduk Split… sve su to obilježja koja netko naglasi kad ga pitate na što ga asocira Split. No, ono što ovaj grad čini najposebnijim upravo su njegovi ljudi.
Ljudi veselog karaktera, obožavatelji sunca i kave, ali i jako vrijedan narod koji će uvijek pronaći način da spoji posao i gušt. U Splitu se život ne mjeri samo satima, nego trenucima – jutarnjom kavom na suncu, popodnevnom šetnjom uz more i večernjim pričama koje se nikad ne žure završiti. Upravo ta opuštena, ali strastvena energija daje gradu poseban ritam koji se ne može naučiti – može se samo doživjeti.
Još od davnih vremena imali smo poznate frizere, brijače, doktore, ali i momke zlatnih nogu koji su nas oduševljavali golovima i glavom i petom. Tradicija rada i zanata ovdje se prenosi s generacije na generaciju, a svaki posao – bio on mali ili velik – nosi sa sobom dozu ponosa i osobnog pečata. U Splitu se uvijek znalo tko je najbolji u svom poslu, i to ne zbog reklame, nego zbog priče koja se prenosi “od usta do usta”.
Još nešto što krasi Splićane je i naša znatiželja – ona ista koja nas tjera da zastanemo, pogledamo, pitamo i upoznamo. Nismo samo prolaznici u vlastitom gradu, nego njegovi aktivni sudionici. Upravo zbog te znatiželje i otvorenosti, Split je pun malih, skrivenih priča koje nećete pronaći u vodičima, ali ćete ih osjetiti na svakom koraku.
Stoga ćemo se u ovoj priči dotaknuti dva dobra, vrijedna duha Splita – ljudi koji možda ne pune naslovnice, ali bez kojih ovaj grad ne bi bio isti. Oni su čuvari jedne posebne, pomalo zaboravljene svakodnevice i mogu vam dati odgovore na neka zanimljiva pitanja…
GDJE IZMJERITI VISINU I TEŽINU?
Sigurno vam se nekad desilo da, dok ispijate kavu i čitate novine ili portale, naiđete na članak koji obećava da ćete u tri dana izgubiti nekoliko kilograma. No ne morate se bojati – ovo nije jedan takav tekst. Ovo je kratka priča o dobrom duhu grada pod Marjanom, priča o teti Mariji koja vas je zasigurno barem jednom zaintrigirala kada ste prošli “Ispod ure” u Split.
Naime, teta Mare već dugi niz godina brine o tome da u bilo kojem trenutku možete provjeriti koliko ste “teški” i visoki, ali na potpuno starinski način. Nema tu moderne, digitalne tehnologije na kakvu smo danas navikli – riječ je o pravom old school instrumentu mjerenja, kakav se danas rijetko gdje može pronaći. Taj uređaj nije samo alat, već i mali komadić povijesti koji stoji usred grada i svjedoči o vremenu koje je nekad bilo.
Ono što ovu priču čini još posebnijom jest činjenica da je teta Mare ovaj posao naslijedila od svoje majke, koja je prije nje mjerila generacije Splićana i posjetitelja. Time se nastavlja jedna lijepa obiteljska tradicija koja traje desetljećima, gotovo kao živi podsjetnik na neka jednostavnija vremena.
U vremenu kada se sve brzo mijenja, kada tehnologija preuzima gotovo svaki aspekt života, ovakva mjesta i ljudi podsjećaju nas na vrijednost kontinuiteta i osobnog pristupa. Upravo zato ova mala, ali posebna atrakcija predstavlja dio identiteta Splita koji ne smije nestati.
“Mjerenje ispod ure” nije samo provjera visine i težine – to je iskustvo, uspomena i mali ritual koji spaja prošlost i sadašnjost. Zato, sljedeći put kada prođete tim dijelom grada, zastanite na trenutak i – iz znatiželje, osmijeha ili nostalgije – postanite dio te priče.
A ŠTA ĆU SAD S CIPELAMA?
Osim što smo vrijedni i znatiželjni ljudi, krasi nas i epitet da smo uvijek tip-top sređeni. Stoga, kao pravi Splićani, i dalje se držimo priče da smo krenuli na kavu u svom idealnom izdanju – dotjerani, uredni i spremni za šetnju gradom. No, život uz more nosi svoje male izazove. U Splitu nikada ne znamo kakvo će vrijeme biti – jedan dan sunce, drugi dan iznenadna kiša. Dogodi se da zaboravimo da je sinoć padala kiša, pa su ulice još uvijek vlažne, ponegdje blatnjave, a naše cipele – više nisu onako besprijekorne kao kad smo izašli iz kuće. Šta sad?
Ne brinite, u Splitu postoji rješenje i za to. Na samom početku Riva dočekat će vas jedan od posljednjih čuvara jedne posebne gradske tradicije – naš dobri barba Naser Asanov Papec. Uz osmijeh, vedru atmosferu i često uz zvuk radija u pozadini, spreman je vratiti sjaj vašim cipelama, očistiti ih i, po potrebi, zamijeniti špigete.
U vremenu kada je moda brza, a predmeti se često kupuju i brzo odbacuju, gotovo smo zaboravili na važnost održavanja i brige o stvarima. Nekada se svaki predmet cijenio, popravljao i čuvao, a upravo takav način razmišljanja danas čuva barba Naser. Njegov obiteljski posao špigetara i čistača cipela traje još od 1955. godine, kada je njegov otac stigao u Split i započeo ovu priču koja traje i danas.
Danas je on gotovo posljednji koji se bavi ovim zanatom, što ga čini ne samo majstorom svog posla, nego i živom legendom grada. Za mnoge posjetitelje, posebno strance, ovo je neobično i posebno iskustvo – nešto s čime se rijetko imaju priliku susresti. Upravo zato barba Naser nije samo čistač cipela, već i mali dio identiteta Splita, priča koja povezuje prošlost i sadašnjost.
Nadamo se da će još godinama imati priliku raditi svoj posao, baš kao što i mi želimo da ovakve male, ali vrijedne tradicije nastave živjeti. Jer upravo one čine Split gradom kakav jest – poseban, autentičan i nezamjenjiv.