Posjetili smo Brač i još se jednom uvjerili u onu – Tako blizu, a tako daleko. Jedan od naših najbližih i najljepših otoka nepravedno ostaje zanemaren dok mi obilazimo Tenerife. Da se razumijemo, nemam ništa protiv Tenerifa, ali ne kaže se bezveze – Svugdje pođi, kući dođi. I eto nas tako u našoj kući, isklesanoj od soli, ulja i najljepšeg kamena koje je oko vidjelo.. Eto nas na Braču.
Prva postaja našeg izleta bila je naravno Kamenoklesarska škola u Pučišćima. Sama škola izgleda kao Galerija umjetnosti. Radovi vrijednih učeničkih ruku dominiraju prostorom i ponosno predstavljaju bračku tradiciju. U školi se možete upoznati s različitim alatima i tehnikama klesanja. I dok ja lavove ne znam nacrtati ni na papiru, učenici ove škole ih vraćaju u život. Figure u kamenu kao svrhu imaju obrazovanje i praktičnu nastavu mladih klesara premda jednom kad vidite ova umjetnička djela, shvatite kako su već sama sebi svrha – l’art pour l’art.
Preko kamena do Stine! Uslijedio je posjet vinariji Stina na Braču koja nas je očarala prezentacijom, vinom i platama. Smještena tik do mora, vinarija nudi raznovrsne vinske note izmiješane s melodjiom valova. Kažu o sebi:
Stina je inspiracija. Stina budi stvaralačku iskru koja iz bloka bijelog bračkog kamena kleše skulpturu, na praznom platnu slika sliku, na čistom papiru piše poeziju. Stina je polje puno kamenja na kojem je umjetnost stvoriti vino raskošnog okusa. Stina je Brač, a Brač je Stina.
Pa evo, nazdravljamo da smo uvijek sebi stina. Da smo uvijek inspiracija. Da budimo stvaralačku iskru i pišemo svoju poeziju. I neka je oko nas samo polje puno kamenja. Dobro je, dok smo uvijek sebi stina.
Od vina, preko kamenja i stina – do pustinje. Stigosmo u pustinju Blacu! Nije to klasična pustinja jer će vas umjesto pijeska dočekati – kamen. Ipak smo na Braču. Ime je dobila prema pustinjacima koji su živjeli odvojeni od svijeta, u potpunoj samoći i posvećeni molitvi. Pustinja stoga skriva i samostan koji je moguće obići za svega 8 eura, a fotografiranje je unutar samostana zabranjeno. Za dolazak do samostana trebat će vam nekih 45 minuta hoda pa se ne preporučuje u srcu sezone po velikim vrućinama – obzirom da sam povratak sadrži određenu količinu uspona na suncu.
Nije ovo klasična pustinja u kojoj ćete baciti Instagramične fotke s maramom, ali je pustinja koja će vam vratiti mir. Na kraju dana, nismo li svi mi nekad pustinjaci koji u ovom ubrzanom svijetu traže samo jedno – svoju Blacu.
A da nije sve samo kamen i krš, svjedoči mnoštvo bračkih maslina.. Pa gdje dalje nego u Muzej Uja. Tekuće zlato Dalmacije taj je naziv možda dobilo jer se u prošlosti učestalo koristilo i kao sredstvo razmjene za neke druge namirnice, slično kao i sol. Je li bitna boja, kako po okusu prepoznati dobro ulje i kako ga pravilno kušati.. Sve to i mnogo više možete naučiti kroz prezentacijsku degustaciju u Muzeju uja. Maslinovo ulje u Dalmaciji predstavlja mnogo više od tekućine koju samo ulijete u lonac pri kuhanju. Ono predstavlja rad, trud, žrtvu i ponos. Jer itekako se tu radio, trudilo i žrtvovalo. Itekako se imalo čime ponositi. Po ulasku u Muzej prvo ćete ugledati stari mlin koji je u upotrebi bio sve do 1963. godine, a kasnije je zamijenjen novom tehnologijom. Stari mlin smo i sami pokušali zavrtjeti nekoliko puta i shvatili da nam tamo do 1963. godine ne bi trebala teretana. Plodovi rada prezentirani su ne samo u tekućem obliku, već i kao preukusni namazi od bijelih maslina i badema te crnih maslina, parmezana i inćuna!
Za vrijeme večere, zaputili smo se na Agroturizam Hrapoćuša. Dočekali su nas ljubazni i nasmijani domaćini. Ako želite probati najbolju janjetinu na Braču – ovo je pravo mjesto! Naši domaćini pripremili su za nas peku, kao i hrapoćušu – tradicionalnu bračku tortu koja je ime dobila prema bračkom kamenu hrapave površine.
Na putu do Hrapoćuše, divili smo se prekrasnim krajolicima. U jednom smo dvoru ugledali dječaka od svega nekih deset godina kako peče meso na gradele. Čim nas je ugledao, dignuo je ruku, mahnuo i pozdravio nas uz najiskreniji osmijeh.
Sve je to Brač.. otok satkan od osmijeha, soli, ulja i najljepšeg kamena koje je oko vidjelo. Satkan od pozdrava, sunca, valova, rada, truda..
Kad stavite sve na vagu, prevagne ponos što živimo u ovom podneblju i što imamo sreću spoznati kako iz naizgled neidilične situacije nastaje idila. Kako iz kamena i krša nastaje oblikovana stina, a iz naoko neplodna tla – masline i vina..
by Sandra