Čarolija Madeire: Vodič za putovanje
Ove zime trebao mi je odmor od zime. Po prirodi sam osoba koja uvijek sve važe i teško donosi odluke, ali ovu sam donijela iznenađujuće brzo. Prijatelji su dali preporuke poput Lanzarotea, Mallorce i sličnih destinacija. Sve prekrasne, ali nešto je nedostajalo. Prigovarajući kako sam umorna i kako trebam odmor (tipično dalmatinski) – tražila sam sve osim odmora. Nije me naročito zanimalo izležavanje po plažama i upijanje sunca. Ja bih šetala bosa po mahovini, gubila se po šumama, tražila se na planinama! Sve u meni vrištalo je: Madeira!! Sve osim… članka u novinama pod naslovom: Dobrodošli na najopasniji europski aerodrom – Samo vrhunski piloti mogu spustiti avion u zračnu luku na portugalskom otoku Madeira! Divan poticaj mojoj ionako već razbuktaloj mašti. Znatiželjni pesimist u meni otišao je ravno na YouTube i imao što vidjeti. Pilot u teškoj borbi s vjetrovima i slijetanje kao iz horor filmova. Moj unutarnji glas počeo je računati koliko bih dana morala putovati ako ipak idem brodom, kao da je zaglavljenost usred Atlantika išta bolja opcija od borbe s vjetrovima. Na kraju krajeva, nismo li svi mi neka vrsta pilota? Ne borimo li se kroz život svatko sa svojim vjetrenjačama? Zašto bih išta manje Don Quijotovski živjela i sada? Nisam li uvijek igrala na sigurno? Jesam li uvijek dobila ili je igranje na sigurno gubitak samo po sebi? Buntovniku u meni dovoljno. Karte su bile kupljene!
Slijetanje na Madeiru: Avantura koja počinje prije nego što izađeš iz aviona
Za Madeiru smo letjeli iz Lisabona. Po PS-u na aerodrom sam došla dva sata ranije da bih ubrzo ugledala obavijest o tome kako let kasni 4 sata. Overthinker u meni skoro je pobijedio Don Quijotea kada mi je službenica na aerodromu priopćila kako je na Madeiri vjerojatno jak vjetar. Kaže da se ne brinem jer svi piloti imaju posebnu obuku, ne može svatko sletjeti na Madeiru (utješno, nema šta). Kasnije sam saznala da odgađanje leta nije imalo veze s vjetrom, već s maglom u Lisabonu. Rekla-kazala. Zašto je slijetanje na Madeiru razvikana tema? Pristup pisti, naime, zahtijeva precizne manevre jer se avion spušta između strmih planina i beskrajnog Atlantskog oceana (ali zamislite samo te poglede). Poseban izazov je završni zaokret – zrakoplov se najprije usmjerava prema planini, a zatim u posljednjem trenutku oštro skreće kako bi se uskladio s pistom. Jak vjetar, koji na otoku nije rijetkost, može dodatno zakomplicirati stvari. Kako bi se povećala sigurnost, pista je s vremenom produžena i proširena. Ono što je meni bilo otkriće – pista aerodroma izgrađena je na betonskim stupovima iznad ceste! Da, dobro ste čuli. Zračna luka Madeira doslovno stoji na betonskim stupovima, a ispod nje normalno prolaze automobili, što znači da dok slijećeš, ljudi ispod tebe možda idu u trgovinu ili na plažu. Odjednom gromoglasan pljesak! Ladies and gentlemen, welcome to Madeira. On behalf of the crew, thank you for flying with us! Malo je reći da slijetanje nisam ni osjetila.
Rent a car
Za istraživanje Madeire, auto je must have! Brojne lokacije bile bi puno teže dostupne ako morate tražiti javni prijevoz. Kontaktirala sam rent a car Madpoint. Iako sam prvu poruku poslala tek s aerodroma (rekoh da ne igram više na sigurno), odgovor je došao odmah. Po slijetanju, pošalju kombi koji će vas odvesti do njihova ureda. Najam automobila za 5 dana izašao nas je 350 eura. Sve preporuke za profesionalnost i uslugu!
Ponta de São Lourenço
Ugodna 24 stupnja. Prognoze su najavljivale promjenjivo i kišno, a jedini sunčan dan činio se dan dolaska (moram li reći da je kiša pala jedan jedini dan). Ipak, ja koja bih na ispitima iz matematike provjeravala 2+2 na kalkulator jer ne vjerujem sebi, ja koja bih u jednosmjernoj ulici gledala oba smjera jer ne vjerujem drugima, ja sam odlučila vjerovati prognozi! Hrabra ili luda odluka – odmah po slijetanju otići na Ponta de São Lourenço i odraditi 6 kilometara staze. Ova je staza bila druga stavka na mojoj listi. Nažalost, zbog kašnjenja leta i brzog padanja sunca stazu nisam završila, ali dio koji jesam odradila ostavio me bez daha. Dramatične litice, strme padine i vulkanske formacije najprikladniji su opis za ovo čudo prirode.
Pico do Arieiro
Staza koja mi je bila prva na listi inače ima oko 14 kilometara (oba smjera), no zbog nedavnih požara nije se moglo pristupiti svim dijelovima. Dio koji se mogao odraditi iznosio je nekih 2.4 km i vodio do razvikanog dijela Stairway to Heaven. Manje zaljubljeni u planinarenje rekli bi Stairway to Hell. Iako sama kilometraža nije velika, staza je prekrivena stepenicama što je čini neusporedivom s drugim stazama slične duljine, pogotovo ako inače niste pretjerano aktivni. U opisu mog radnog mjesta trenutno je dosta sjedenja, ali u opisu mog karaktera dosta je tvrdoglavosti. Odradila bih ovu stazu još deset puta. Po završetku staze možete popiti i kavu s prekrasnim pogledima na prirodu. Fun fact – parking je dostupan točno ispred staze! Jesam li kao dobar turistički djelatnik to istražila? Naravno da ne (sjećate se, ne igramo na sigurno.. i slične izlike)! Stoga smo parkirali čitav kilometar dalje te se naravno (opet uza stepenice) penjali do početka staze. Fun fact 2 – ako slučajno završite na tom pogrešnom parkingu, postoji autobus koji svako nekoliko minuta vozi do početka staze. Jesam li kao dobar turistički djelatnik to istražila?
Santana
Onaj jedan dan kiše dočekao nas je u Santani – slikovitom selu poznatom po svojim jedinstvenim kućicama s karakterističnim trokutastim krovovima prekrivenim slamom. Takve kućice rezultat su povijesnih okolnosti koje su oblikovale način života ljudi na otoku. Naime, Santana je smještena u planinskoj unutrašnjosti otoka i dugo je bila izolirana, s otežanim pristupom s mora i kopna. Za gradnju ovih kuća korišteni su lako dostupni materijali, stoga je drvo bilo glavni građevinski materijal. Zbog bogatstva prirodnih šuma, drvo je bilo lako nabavljivo, a ujedno je omogućavalo dobru izolaciju od vanjskih uvjeta. Krovovi, prekriveni slamom, nisu bili samo estetski odabir, već su imali praktičnu funkciju – služili su kao skladište za žitarice, čuvajući ih suhim i zaštićenima. Simpatičan šareni simbol tradicije danas je sastavljen od niza kućica koje služe kao suvenirnice u kojima (po prilično izdašnim cijenama) možete kupiti suvenire poput magneta, pletenih torbi i slično. Simpatično za posjet ako imate viška vremena. Bih li žalila da smo ovo preskočili? Ne.
Praia do Porto do Seixal
Kao slika s razglednice, kao crno-bijeli film. Negdje u daljini linija je koja razdvaja nebo od oceana, ali vi je ne vidite. Skidate obuću i osjećate pijesak pod nogama. Započinjete utrku s valovima dok ih suferi hrabro pripitomljavaju. Smještena na sjevernoj obali otoka, ova plaža prava je kombinacija vulkanskih stijena, crnog pijeska i valova koji vas pozivaju na plivanje. U prosincu ipak ne. Ako se i odlučite na plivanje na plažama Madeire, treba biti oprezan – plaže nisu kao kod nas, a valovi su često veliki. Ali otići s ovog mjesta bez da bar nakratko prošetate bosi – bio bi grijeh. Na to su vjerojatno i računali kada su odmah pored plaže stavili gumu kojom možete isprati pijesak sa stopala. Jedno od najzanimljivijih prirodnih obilježja plaže jest slap koji pada iz planina neposredno uz obalu. Ovaj slap nije samo atrakcija za oči, već i pravi primjer nevjerojatne prirodne ljepote koju Madeira nudi. Slap je rezultat brze rijeke koja nastaje od kišnice i snijega na planinama. Voda pada s visine u more, stvarajući nevjerojatan prizor, osobito nakon obilnih kiša, kada slapovi postanu još impresivniji.
Ribeira da Janela
Ribeira da Janela slikovito je mjesto na sjevernoj obali Madeire, poznato po svojim dramatičnim vulkanskim stijenama koje izranjaju iz Atlantskog oceana i pružaju jedan od najimpresivnijih prizora na otoku. Ovo malo ribarsko naselje dobilo je ime po rječici koja ovdje utječe u ocean, a sama riječ janela (prozor) odnosi se na jednu od stijena s karakterističnim otvorom u sredini, koja izgleda poput prozora u more. U blizini se nalazi i i jedno od bezbrojnih fotogeničnih mjesta Madeire – vidikovac s prekrasnim panoramskim pogledom.
Funchal
Glavni grad Madeire, Funchal, bio bi moja preporuka što se smještaja tiče. Isti sam rezervirala u Pestana Casino Park Hotelu za 80,00 eura po osobi. Možete proći i jeftinije, no mi smo ciljali na Hotel sa Spa centrom i bazenom (iako smo na kraju isti iskoristili jedan jedini put jer je Madeira takva da u hotel želite ući jedino na spavanje). Hotel gleda u beskrajnost oceana, a uz doručak imate najljepše prizore izlaska sunca. Okružen je restoranima te se nalazi u blizini šetnice. Sam Funchal ujedno je i turističko i mirno mjesto, a lokalci su jako ljubazni. Nezaobilazno mjesto svakako je i poznata tržnica Mercado Dos Lavradores, gdje ćete naći gomilu voća, a posebice banana koje se na Madeiri intenzivno uzgajaju. Na ribarnici ćete pronaći specifičnu ribu espadu, zaslužnu za poznati specijalitet Madeire Espada com banana. Taman pomislite da ste vidjeli sve, kad evo riba u kombinaciji s bananom. Tvrde neki da se to ne može – ja vam tvrdim da se to može! Znate kako kažu – To feel like a local, eat like a local! Kroz šetnju starom jezgrom, vidjet ćete i uličnu umjetnost oslikavanja vrata kuća, koje ulicama daju poseban štih.
Madeira botanical garden
Botanički vrt Madeira jedan je od najljepših i najpoznatijih vrtova na otoku, smješten na brežuljcima iznad Funchala. S nevjerojatnim pogledom na grad i Atlantski ocean, ovaj vrt dom je tisućama biljnih vrsta iz cijelog svijeta, uključujući egzotične cvjetove, autohtone biljke Madeire i rijetke tropske vrste. Jedna od najpoznatijih atrakcija vrta je dio u kojem su biljke pažljivo zasađene u geometrijske uzorke, stvarajući šareni mozaik koji oduševljava posjetitelje. U sklopu vrta nalazi se i mali muzej s kolekcijama minerala, fosila i eksponata koji prikazuju geološku povijest otoka. Ne dajte se zavarati, ovo nije klasični vrt za laganu šetnjicu – za obilazak će vam trebati nešto bolja forma obzirom da su dijelovi staze dosta strmi, a vrt je zaista velik. Ipak, možete napraviti i kratku pauzu u caffe baru koji se nalazi unutra vrta, a nudi prekrasan pogled uz kavu na suncu.
Buggy adventure
Avanturom započeli, avanturom i završavamo. Na dan odlaska, nešto prije leta poželjela sam se pozdraviti s Madeirom kako treba. Da je zapamtim. Da me zapamti. Gdje ćeš bolje od jedne adrenalinske buggy avanture! Istu smo rezervirali preko agencije MadTours za 50,00 eura po osobi. Vožnja je trajala okvirno 3 sata, a vodila nas je kroz prekrasnu šumu Laurissilvu, koju je UNESCO 1999. godine proglasio svjetskom baštinom. Uz brojne vidikovce i photo stopove, dobili smo i razne informacije od svog vodiča. Ono što se ipak svima najviše svidjelo bila je vožnja kroz blatnjave dijelove šume i upadanje u lokve. Od agencije dobijete zaštitne kabanice, naočale i marame, ali uz sve to pazite da obučete vodonepropusne hlače i cipele jer ćete biti mokri od glave do pete (naravno da nisam pazila).
Madeira – otok vječnog proljeća
Madeira na portugalskom jeziku znači drvo, a otok je ime dobio zbog guste šume koja prekriva njegov središnji dio i dominira krajolikom. Ja, vječni zaljubljenik u jesen, zavoljela sam ovo proljeće usred zime i opet bih mu se vratila.
by Sandra