More i vino! Spoj za sve Dalmatince i one koji se tako osjećaju, ali i one koji to nisu, a ipak uživaju u dobroj hrani i vinu! Ovog ožujka posjetili smo Festival okusa i tradicije u Malom Stonu. Vrijeme je bilo kao stvoreno za izlet, a vožnja je trajala neka 2 i pol sata. Tamo negdje na pelješkom mostu zaključili smo kako bismo se mogli tako voziti u nedogled. Tako valjda razmišljaju svi udobno smješteni u suvozačevom sjedalu.
Stigli smo! Mjesto sastajanja bilo je ispred stonske solane – jedne od najstarijih solana u Europi i svijetu. Njezina proizvodnja traje neprekidno od 14. stoljeća, kada je uspostavljena pod upravom Dubrovačke Republike. Zbog idealnih prirodnih uvjeta, solana je ubrzo postala jedan od glavnih izvora prihoda Dubrovačke Republike, donoseći joj znatan godišnji prihod u zlatnicima.
Zanimljivo je znati kako je plaćanje solju bilo uobičajeno u drevnim civilizacijama, budući da je sol imala veliku vrijednost zbog svoje uloge u konzerviranju hrane i očuvanju zdravlja. U starom Rimu, vojnici su ponekad primali dodatak u obliku soli ili novčanu naknadu za njezinu kupnju, što se nazivalo salarium – od latinske riječi sal (sol). Odatle potječe i engleska riječ salary (plaća), koja se danas koristi za redovnu novčanu naknadu za rad.
Pred solanom nas je dočekala ni manje ni više nego pripadnica višeg sloja vlastele (ilitiga lokalna vodička) s kojom smo krenuli u obilazak Stona, koji je trajao nekih sat vremena.
Biti dio vlastele oduvijek je donosilo razne pogodnosti, a nama je donijelo priliku da upoznamo Marina Držića – jednog od najznačajnijih hrvatskih renesansnih književnika, poznatog prvenstveno po svojim komedijama koje su kritizirale društvo njegova vremena. Da danas živi, vjerojatno bi pisao i više! Čini se kako je naša vlastelinka bila u dobre s njim jer nas je gospon Marin primio unutar Velikog kaštia, poznatog i kao tvrđava sv. Jeronima. Uz upoznavanje s njegovim likom i dijelom, imali smo priliku i potpisati se perom.
Nakon pobližeg upoznavanja Stona, čekao nas je brod kojim smo se zaputili na farmu kamenica. Izlet je nudio tri različita paketa na odabir. Osnovni paket nudio je samo izlet na farmu kamenica za 10,00 eura po osobi. Nešto skuplji paket nudio je izlet uz pet kamenica i čašu vina za 22,00 eura po osobi. Mi smo ipak odabrali paket od 40,00 eura po osobi, koji je uz navedeno uključivao i steak od tune. I dobro da jesmo!
Naime, stonske su kamenice posebno cijenjene (o čemu svjedoči i cijena), no mislim da s njima nema sredine. Ili jeste ili niste. Mi, čini se, baš i nismo bili čim smo jedva dočekali da vino i tuna isperu specifične okuse ovog takozvanog afrodizijaka. Casanovi su kamenice navodno odgovarale, nama nešto manje. Nije do tebe, do mene je – reklo bi se. Što se tune tiče, znaš da je dobra ako izgleda kao da je do prije dvije minute plivala. Bez zamjerke!
Posljednje stajanje na našem izletu bila je vinarija Rizman. Što reći osim wow! Od pogleda koji pucaju na vinograde i pelješki most, do usluge, ukusne hrane i visoko kvalitetnih vina.
Jel sad dobro vrijeme da ubacim onu našu – ma ko to može platit?! Ovaj bijeg od stvarnosti nudi i četiri sobe te buđenje uz tišinu u kojoj jedino čujete svoje misli. Nije plaćen oglas već iskrenost u digitalnom obliku, nastala uz čašu (dvije, tri.. but who’s counting) Rizman vina – ne kaže se bezveze In vino veritas!
by Sandra